Ova posebna tehnika gradnje “u suho“ predstavlja najstariju tehniku gradnje kamenom, koja je poznata od prapovijesti do današnjih vremena. Tehnika gradnje kamenom u suho bez veziva uvrštena je 2013. godine na listu nematerijalnih kulturnih dobara RH. Suhozidna tehnika gradnje temelj je dalmatinskih poljskih kućica, pojata (staja), torova, podzidova kojim su se odjeljivala polja i doci. Suhozidne ograde u poljima predstavljale su granice posjeda, bile prepreke životinjama da ne odlutaju, ali su služile i kao zaštita vrta od divljih životinja i drugih uljeza. Suhozidna tehnika je tehnika polaganja kamena bez veziva; međutim u povijesti se u ovisnosti o namjeni građevine ponekad ipak koristilo vezivo (osnovno je vapneni mort), bilo samo u fugama ili u unutrašnjosti samog zida.
„Suhozidi imaju dva lica – dvostruke vanjske i unutrašnje glave. Sve šupljine između unutrašnjih glava moraju biti pažljivo i potpuno ispunjene sitnim kamenom i sve je dobro upasirano da se ne mogu dogoditi nikakava pomjeranja. Kameni zid neće nikada pasti zbog vanjskih glava, već samo zbog deformacije kod unutrašnjih glava“ (cit; Mediteranska kamena kuća, tehnike gradnje i obnove 2006“, http://www.dragodid.org/materijali/Mediteranska_kamena_kuca_2006.pdf).